Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...
Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...

Hrana ljubavi

24. kolovoza 2015.

Moja je baka uvijek jela salatu prstima. I dok su me ostali pokušavali natjerati da jedem vilicom, nas smo dvije slatko mljackale, sretne zbog zajedničkog neposluha koji je izluđivao ostatak ukućana.

Hrana je oduvijek u mojoj obitelji imala središnju ulogu. Obično sastajanje oko stola nije bilo samo ručanje ili večeranje, već gozba obogaćena razgovorima i smijehom, tako da sam oduvijek na hranu gledala kao na čimbenik koji više govori o povijesti i karakteru pojedine osobe nego o njezinim biološkim potrebama.

Na bakinu me terasu uvijek vraća miris sataraša koji je s ljubavlju, pjevušeći, kuhala u davne ljetne dane, kako bi udovoljila svojoj razmaženoj unuci. Zimi je znala kuhati gusti grah bez mesa, i to tako neponovljivo fino da sam jednom zbog pojedenog trećeg tanjura graha gotovo završila u bolnici! Hrana je ono što me često podsjeća na djetinjstvo i budi sretne uspomene. Iako je moja obitelj gurmanski uvijek naginjala svejedskoj prehrani, nikada me nitko nije tjerao da jedem meso. Od malih sam nogu tvrdila da sam vegetarijanka, ali bih vegetarijanstvo prekidala zbog uskršnje šunkice, a tu priču i danas često "dobijem na nos".

Naravno, nikada nisam znala ništa o mesnoj industriji niti sam vidjela što se događa sa životinjama, budući da sam dijete zagrebačkog asfalta, ali da sam prije znala tužnu istinu koja stoji iza pohanih pilećih prsa, čvrsto vjerujem da ih nikada ne bih stavila u usta.

Kada sam zaista postala vegetarijanka, negdje oko osamnaeste godine života, moja obitelj objeručke se prihvatila svladavanja umijeća vegetarijanskog kulinarstva. Čak je i  moj djed s posebnim guštom pripremao sarmu s gljivama i umake od tikva, samo da ne budem gladna, jer je glad najveći neprijatelj moje obitelji, protiv kojeg se i previše uspješno borimo.

Veganstvo je ipak bilo dočekano s malenim neodobravanjem, a glavni argument protiv bio je: "a kaj bumo ti sad kuhali?". No, taj su argument moje tete i mama brzo zakopale u veganskoj mađarici, umacima i ostalim gurmanskim uspješnicama nakon što sam im objasnila svoje razloge prelaska na prehranu bez okrutnosti.

Ti su razlozi vrlo jednostavni – svako živo biće osjeća i sreću i tugu, svi smo stvoreni jednaki da u miru pokušamo ostvariti ispunjene živote, istodobno brinući o drugima i našoj Zemlji. Nakon nekoliko razgovora s majkom o patnji životinja i ekologiji, i sama jede puno manje mesa, gotovo pa ništa. Još uvijek odbija pogledati dokumentarce koje sam joj preporučila jer se boji da će i ona postati vegan. :-)

Zahvalna sam što sam okružena ljudima koji me dovoljno razumiju i vole da osjećaju potrebu razumjeti i hranu koju želim jesti, a vrlo često i sami odustaju od okrutnih objeda, uživajući u hrani bez životinjskih namirnica. Čak mi se čini da u veganskoj hrani uživaju i više jer znaju da ipak nijedno živo biće nije moralo trpjeti nikakvu bol.

Još uvijek, kao i davno nekada, jedem salatu prstima, prisjećajući se sa svakim zalogajem bake i njezine nježnosti. Upravo zbog svih prekrasnih duša kojima sam okružena izabirem veganstvo jer je ono samo davanje ljubavi svijetu, iste one ljubavi kojom sam cijeli život okružena.

Vedrana

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija