Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...
Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...

- Blog -

  • Zajednički ručkovi

    17. kolovoza 2018.
    Nedavno sam nazočila jednoj proslavi jubilarne godišnjice braka. Na stolu se našlo, ni manje ni više, cijelo pečeno prase. Rekli bi mnogi, to je prava gozba. Prase s glavom, mrtvog pogleda i razjapljenih usta. I fešta može početi... Srećom, ponijela sam si polpete s grahom. Također, slavljenica je posebno za mene pripremila salatu, ispekla patlidžane i tikvice, skuhala sataraš. Doduše, uz napomenu da „oni to ne jedu“. Unatoč tome što uvijek napominjem da mi se ne treba pripremati ništa jer ću si sama ponijeti hranu, moja prehrana i način života su uvaženi i na tome sam bila zahvalna. Sve je išlo glatko, uz puno tolerancije sa svih strana, dok jedan od, moram navesti tu njegovu karakteristiku, vidno pretilih uzvanika nije krenuo s prigodnom šalom. Pucajući...
    pročitajte više »
  • Kad životinje nisu čak ni broj

    12. srpnja 2018.
    Nakon rata područje na kojem živim ostalo je opustošeno, ljudi su napustili svoja imanja, a za životinje nisu marili. Ostavili su ih za sobom izgladnjele, prostrijeljene, na rubu smrti. Ostavili su ih da tumaraju uokolo boreći se za život. Još gore od toga, ostavljali su životinje u štalama, sapete u lancima, da doslovno umru od gladi. Sve što su trebali učiniti je skinuti lance s njih. Barem dio tih životinja bi se uspio pobrinuti za sebe na livadama i potocima kojih je uokolo napretek. Vjerujem da nije lako umrijeti od gladi i žeđi. Uz sva stradanja ljudi, nitko u ratu ne misli na životinje. Nije to ništa novo, vrlo često se ljudi za životinje ne brinu ni u miru. Dok bježiš od metaka, vjerojatno ti nije ni do čega. Tako sam ranije mislila. Ali istina je ispala...
    pročitajte više »
  • „Pa što onda jedeš?”

    13. lipnja 2018.
    Svatko ima svoju priču. Samo se od vegana očekuje nekakav posebno dramatičan vrhunac s nepamćenim preokretom. Vječito se redaju ista pitanja, a izdvojila bih ono čuveno: „Pa što onda jedeš?” Činjenica je da je moj život postao daleko jednostavniji otkad ne jedem namirnice životinjskog podrijetla. Čak je i kupovina postala jednostavna, a ranije sam ju smatrala najvećom kaznom koja me mogla sustići.  Ulaskom u supermarket moje operativno područje je dio s voćem i povrćem. Umjesto mukotrpnog jurcanja po trgovinama, moj šoping pretvorio se u izlete na tržnice ili naručivanje iz naslonjača iz internetskih trgovina zdrave prehrane. Ne zadržavam se u trgovini dulje od desetak minuta.   Izabirem si voće, povrće, gljive; kupim slanutak, leću, grah....
    pročitajte više »
  • Obični čovjek, obični vegan i obična priča

    26. siječnja 2018.
    Voljela bih reći da imam dirljivu priču punu dubokih filozofskih uvrtanja i bistrih spoznaja još od djetinjstva, ali nemam. Ništa spektakularno, kao ni sama činjenica da je netko vegan. Naravno da ne pokušavam umanjiti vrijednost nečijega veganskog životnog stila, već se referiram na česte dramatične reakcije koje dobivamo od drugih nakon saznanja o našoj pripadnosti „toj sekti”.  Jedino što sam oduvijek sa sigurnošću govorila i obznanjivala svijetu na razne načine jest da volim životinje. Obožavam. Jednostavno, apsolutno štujem. A ta ljubav je u meni od ranoga djetinjstva, samo što tada nisam povezivala i propitkivala kome pripadaju ti komadići koji se svakodnevno nalaze na mojem tanjuru. Za ručak bih pojela nečiju mamu, brata, prijatelja, a nakon toga odjurila...
    pročitajte više »

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija