Potražite pomoć prijatelja vegana
Potražite pomoć prijatelja vegana

Vegan buddy

Svi ponekad trebamo pomoć, potporu i savjet na putu prema savjesnijem, suosjećajnijem i održivijem življenju. Vegan buddy je tu da ti kroz druženje i razgovor pruži dodatno znanje, poticaj i motivaciju za prelazak na veganski način života.

Želiš postati veganka, no nisi sigurna kako? Tražiš konkretne odgovore na svoja pitanja o prehrani? Okolina ne razumije tvoj izbor i trebaš potporu istomišljenika? Nemaš inspiracije za spremanje klope? Odaberi svog Vegan buddyja sada!

prijavite se

- Vegan buddyji -

  • Anamarija „Amlica” Levak (1986.)

    Anamarija „Amlica” Levak (1986.)

    Vegetarijanka sam postala s punoljetnošću, a promišljanje o veganstvu pretvorilo se pet godina kasnije, putem Vege izazova Prijatelja životinja prilikom održavanja ZeGeVege festivala na kojem sam i volontirala, konačno u življenje veganstva. Veganka sam postala jednostavno odbivši i dalje sudjelovati u iskorištavanju i neizmjernoj patnji neljudskih životinja zbog pohlepe i komocije onih ljudskih. Danas sam to i zbog problematike klimatskih promjena.  

    Volonterka sam više udruga najrazličitijih područja djelovanja. Novčiće zarađujem povremenim prevođenjem i želja mi je postati radna terapeutkinja. Zaokuplja me permakultura, volim kuhati, a „vegan badica sam kako bih ti bila podrška. 

  • Ivana Bašić (1983.)

    Ivana Bašić (1983.)

    Veganka sam sedam godina. Kada sam dvije godine prije toga postala vegetarijanka, bila sam i sama skeptična i pitala se što ću jesti. S vremenom sam shvatila da je područje prava životinja puno šire od prehrane. Kako je moja odlučnost da ne sudjelujem u patnji životinja rasla, veganstvo je bilo logičan sljedeći korak. Iako nije sve u hrani, jako volim jesti, a najradije iskušavam nove veganske slastice. Najviše me motivira što moja obitelj, koja je bila zabrinuta kada sam postala vegetarijanka, danas nema predrasuda prema potpuno veganskom načinu života, a najveća podrška mi je suprug, koji je također vegan.

  • Ivana Grmoja (1986.)

    Ivana Grmoja (1986.)

    Zovem se Ivana i po zanimanju sam magistra kineziologije i kinezioterapeut. Vegetarijanka sam postala sa 16 godina, i to iz zdravstvenih razloga. Ubrzo se moje zdravstveno stanje promijenilo nabolje, ali shvatila sam da postoji još jedan razlog zašto se bolje osjećam - više ni jedno živo biće nije moralo biti ubijeno u moje ime. Gotovo cijeli život bavim se sportom i prijelaz na vegetarijansku prehranu donio je samo pozitivne promjene i u tom aspektu. Nakon što sam se pridružila Prijateljima životinja, počela sam shvaćati da vegetarijanstvo nije dovoljno da mogu reći kako živim život bez okrutnosti i tako sam postala veganka. Slobodno vrijeme najčešće koristim za bavljenje sportom, trčanje, plivanje, rolanje, tenis… i druženje sa svojim dlakavim prijateljima. :)

  • Jelena Lazić (1984.)

    Jelena Lazić (1984.)

    Bok! Zovem se Jelena, vegetarijanka sam od 18., a veganka od 22. godine. Odrasla sam na selu i od rođenja sam bila u kontaktu sa životinjama. Vrlo rano imala sam prilike spoznati da svaka životinja ima osjećaje kao i čovjek i da svaka životinja ima svoju osobnost. Isto tako, redovito sam viđala lovce i mesare na djelu i vidjela sam na koji način meso, mlijeko i jaja dolaze do mojega tanjura. Cijeli život živjela sam uz pse i mačke, a otkad živim u stanu privremena sam skrbnica nekolicine napuštenih i zlostavljanih životinja. Upravo su Prijatelji životinja zaslužni za to da sam se potpuno senzibilizirala za prava životinja i postala veganka, pa mi je drago da sam sada ja dio svega toga i da mogu nekome olakšati da unaprijedi svoj život i sačuva živote drugih. Živim u Osijeku s dvije kuje i mačkom, a po struci sam psihologinja. Kao Vegan buddy mogu ti ponuditi svoja iskustva i znanja o veganstvu i pravima životinja, a volim raznorazne stvari, pa sam sigurna da ćemo naći zajedničke točke. ;)

  • Ljilja Čanković (1972.)

    Ljilja Čanković (1972.)

    Ne postoji jedan razlog zašto sam veganka – veganstvo je način i etika života koja za mene podrazumijeva stalan rast i razvoj. To nisu samo životinje, za mene je to cijeli naš planet... To je bila prirodna, „sljedeća stepenica nakon dugog staža vegetarijanstva. Od 18. godine sam vegetarijanka, a veganka više od deset, pa se godine više niti ne broje. Kroz život moji hobiji mijenjali su se i nadograđivali. Uvijek sam se voljela baviti uređenjem interijera, izradom nakita i ukrasa, uzgojem biljaka te promatranjem kako žive i rastu, no najveći hobi uvijek mi je bilo volontiranje. Još od studentskih dana to je dio mojeg životnog stila. Uz osvještavanje da i životinje imaju prava, da se i za njih netko treba zalagati, uključila sam se u Prijatelje životinja i postala Vegan buddy

    Odnedavno živim u Rovinju, gdje sam se priključila Solidarnoj ekološkoj grupi i proučavam ajurvedu. Kroz sve ove godine aktivizma u veganstvu puno sam naučila o prehrani, završila puno tečajeva i, naravno, dalje učim, a sve to jer smatram da je edukacija vrlo važna u širenju veganstva. Veganstvo je dio mojeg života, to živim 24 sata, a sa svakim koga to zanima s veseljem dijelim svoje znanje. 

  • Nikolina Plenar (1976.)

    Nikolina Plenar (1976.)

    Moj prvi korak k vegetarijanstvu dogodio se kad sam shvatila da je prilično čudno da obožavam svoje mačke, a istodobno jedem neke druge životinje koje su mi jednako drage i kojima sama nikad ne bih mogla nauditi. Odluka je definitivno pala povodom Vege izazova 2011. godine i već sam tada znala da je moje vegetarijanstvo trajno stanje koje neće završiti nakon tih 30 dana. Štoviše, kroz volontiranje u Prijateljima životinja već nakon nekoliko mjeseci sam se od sebe dogodio i prelazak na veganstvo, iako sam do tada vjerovala da život bez sira nema nikakvog smisla (još uvijek to vjerujem za čokoladu, ali, srećom, postoje veganske verzije). Jedino za čime žalim je što to nisam učinila ranije. Fantastičan je osjećaj koji donosi saznanje da nijedno osjećajno živo biće više ne pati zbog mene i mojih svakodnevnih životnih izbora!

    Ako si ikada pokušao u bilo čemu biti drukčiji, znaš i sam koliko je to zahtjevno jer su društveni pritisci golemi. Isto je i s veganstvom; štoviše, prehrana je posebno osjetljiva tema. Da bi bio vegan, stvarno treba imati muda! :) Pokušaj barem na 30 dana, a Vegan buddy je tu da ti pomogne da prebrodiš sve početne izazove!

  • Vedran Romac (1972.)

    Vedran Romac (1972.)

    Moje ime je Vedran Romac i živim na ovom planetu od 1972. godine (za ostale živote i planete nisam baš siguran ;-)). Po zanimanju sam socijalni radnik i radim s tinejdžerima i adolescentima kao odgajatelj u jednoj zagrebačkoj odgojnoj ustanovi, gdje ih već petnaestak godina pokušavam preodgojiti. Ponekad čak i uspijevam. Izvan posla okupiran sam mnogim stvarima: brigom oko mačjih prijatelja s kojima živim, vježbanjem, sviranjem gitare i đembea, proučavanjem raznih praktičnih aspekata duhovnosti i psihologije, kućnim majstorijama, kuhanjem, druženjem s dobrim ljudima itd. Vegan sam već nekih šest godina i premda je veganstvo u početku bilo logičan slijed na putu vegetarijanstva i širenja slike o stravičnom položaju životinja u našem „ljudskom” svijetu, s vremenom je postalo i osobni izazov i put osobnog rasta. No o tome više kad se upoznamo...

Prijavnica za vegan buddy

Polja označena zvjezdicom ( * ) su obavezna.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija