Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...
Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...

Ako imaš izbor, ne čini zlo

02. veljače 2016.

Ako imaš izbor, ne čini zlo.

To bi bilo nakraće i najjednostavnije moguće objašnjenje razloga mojega veganstva. 

Ne vidim razlog da netko pati zbog mene ako postoji način da se to izbjegne. Mnogi danas nalaze izgovore za svoje razne odluke, radilo se o većima i značajnijima ili onima manjima, neprimjetnima. Onima koje čine našu svakodnevicu. Poput čina kupnje. Stvar o kojoj u većini slučajeva ne razmišljamo, no koja sa sobom povlači čitav sustav vrijednosti. Čin kupnje je politički čin. Čin kupnje je društveni čin. Etički čin. Dokle god mi odlučujemo ne razmišljati i brinuti o njemu, netko drugi također plaća. Neki životom, neki svojom boli, a neki doživotnom patnjom. 

Iskreno, do prije godinu-dvije ni ja osobno ne razmišljah o tome. Meso prestah jesti još negdje na prijelazu iz osnovne u srednju školu. Nije to bila neka jasno promišljena odluka iza koje bi stajalo važno etičko načelo, briga za bolje zdravlje ili ekološki princip. To su sve dodatni argumenti i pozitivne posljedice za koje saznah tek mnogo kasnije. Moj razlog bio je nekako biološko-logički. Kad odrastate okruženi životinjama, nije potrebno mnogo da shvatite da pohani pileći batak koji vam poslužuju za nedjeljni ručak čini nečija noga. Ili da ste kunića, kojega vam pokušavaju podvaliti za ručak, do jučer hranili u vašem dvorištu. 

I tako, malo po malo, prestah jesti meso u raznim oblicima iz čiste fizičke odbojnosti. Zadnja stvar bile su "pileće juhice" kojima me je mama nutkala smatrajući da su prihvatljive ako se iz njih izvadi meso. Njezina zbunjenost možda je bila posljedica mojega duljeg procesa reduciranja mesne hrane, no imalo je to i svojih prednosti. Potpuno su me, primjerice, zaobišli uobičajeni roditeljski strahovi i potpune zablude o tome kako će im djeca "umrijeti" od nedostatka bjelančevina, željeza ili čegaveć (kao da inače pretjerano brinu o potrebnom unosu  A, B, C, D i sve ostale abecede vitamina i nutrijenata). Zapravo, nekako je s vremenom cijela moja obitelj počela jesti manje mesa, iako nitko osim mene nije odlučio postati vegetarijanac.

Nitko me nije slijedio ni u veganstvu, no ovaj put radilo se o promjeni koja je bila mnogo promišljenija s moje strane. Vegetarijanci odlučuju ne jesti meso, najčešće iz etičkih razloga, ali ne isključuju nužno ostale namirnice životinjskog podrijetla. Vegani pak jasno i svjesno odlučuju svojim postupcima ne iskorištavati životinje na bilo koji način, radilo se o hrani, odijevanju, kozmetici ili bilo kojem drugom aspektu. Dugo vremena provedoh ne razmišljajući previše o svojoj odluci da ne jedem meso; bio je to sam jedan mali dio mojega života. Znajući nekako usputno za postojanje veganstva, ipak mi se činilo kao da već "pomažem" dovoljno, kao da bi mi sve dalje bilo presloženo. 

Ipak, malo po malo, postalo mi je očito da bi mi bilo previše licemjerno ustrajati u dosadašnjem načinu života jer mi je postalo vrlo jasno koliko to patnje prouzrokuje drugim bićima. Ako ionako jedem samo "malo" životinjskih proizvoda ili nosim samo "malo" obuće od kože i slično, to ništa ne znači tih "malo" životinja koje zbog toga proživljavaju nepotrebno zlo. I to je bilo to. Moj izgovor njima ne znači ništa.

Zablude kako je teško biti vegan brzo su se rasplinule. Kao i u svemu, bilo je potrebno samo malo prilagodbe i informiranja. Dapače, veganstvo doživljavam više kao zabavnu avanturu. Kupnjom ne sponzoriram iskorištavanje životinja, a pritom saznajem za mnoge nove proizvode za koje donedavno ni ne znah da postoje ili ih ne zamjećivah. 

Ako netko pak smatra da vegani jedu samo salate i sl., morat ću ih razočarati. Biti vegan, na žalost ili sreću, ne znači da ćete se morati odreći povremenog junk fooda. Ponekad je to slučajno otkriće, a ponekad potraga za blagom, no svaki put taj čin kupnje daleko je zanimljiviji od uzimanja prve stvari koju vam ruka može doseći na polici. S druge strane, koliko god zabavno bilo istraživati veganske sireve na pizzama ili imati otvoren natječaj za najbolji sladoled, na kraju, nijedno od tih zadovoljstava ne može se mjeriti s činjenicom da zbog svake moje kupnje i odluke barem po jedna životinja pritom ne strada.  

Zato razmislite... biste li bez razloga udarili nepoznata čovjeka? Biste li šutnuli psa na ulici, čak i ako vas pritom nitko ne gleda? Da možete, biste li svojim golim rukama ubili neku životinju? Biste li platili nekome da u vaše ime zlostavlja dugo živo biće?

Ne ubij. Ne učini zlo. Ne podržavaj ga kupnjom ili bilo kojim drugim svojim postupcima. Jedna vaša odluka, mnogo tuđih života.

Viktoria

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija