Nakon rata područje na kojem živim ostalo je opustošeno, ljudi su napustili svoja imanja, a za životinje nisu marili. Ostavili su ih za sobom izgladnjele, prostrijeljene, na rubu smrti. Ostavili su ih da tumaraju uokolo boreći se za život. Još gore od toga, ostavljali su životinje u štalama, sapete u lancima, da doslovno umru od gladi. Sve što su trebali učiniti je skinuti lance s njih. Barem dio tih životinja bi se uspio pobrinuti za sebe na livadama i potocima kojih je uokolo napretek. Vjerujem da nije lako umrijeti od gladi i žeđi. Uz sva stradanja ljudi, nitko u ratu ne misli na životinje. Nije to ništa novo, vrlo često se ljudi za životinje ne brinu ni u miru. Dok bježiš od metaka, vjerojatno ti nije ni do čega. Tako sam ranije mislila. Ali istina je ispala...