Sa 16 godina odvedena sam u bolnicu i otada je počeo moj oporavak. Ali rekla bih da sam oporavljena i zdrava, fizički, psihički i emotivno, tek otkako sam uzela stvari u svoje ruke i oslobodila se kroz biljnu prehranu, bez ikakvih lijekova, psihoterapija i dodataka prehrani.

Kada sam imala 12 godina, napao me je pedofil i nakon toga vrlo suptilno započelo je neprihvaćanje ženskih oblina koje su se u tim godinama počele izražavati. Htjela sam izgledati kao dijete kako me muškarci više ne bi primjećivali. Bez znanja o nutricionizmu i zdravim navikama, ušla sam u svijet raznih restrikcijskih dijeta i loših savjeta s interneta i iz magazina. Preskakanje doručka, nejedenje večere, male porcije, izbacivanje ugljikohidrata… sve to dovelo me do depresije. Zbog premalog unosa kalorija tijelo se pobunilo i počela sam dobivati napadaje prejedanja. Smatrala sam da gubim kontrolu, da nisam disciplinirana i da se moram kazniti izbacivanjem, povraćanjem sve te hrane iz sebe. Nisam tada razumjela što se događa, bila sam izvan sebe i vrlo vješto skrivala bolest. Tek kada mi je psihijatrica dijagnosticirala poremećaj u prehrani, tek tada sam prvi put čula za takvo što i bacila se na istraživanje i proučavanje. Iako sam proučila sve strašne posljedice koje su mi prijetile kao što su: ispadanje zuba, potpuni gubitak kose, oštećenje srčanog mišića, rak želuca i jednjaka, nesvjestice i smrt… nisam mogla stati. U početku je bilo kao teška loša navika, što je vrlo ubrzo preraslo u tešku, tvrdokornu ovisnost. U početku, napadaji prejedanja i povraćanja bili su dvaput do triput tjedno, što je preraslo u 12 – 15 puta dnevno. Dan za danom, što sam više opadala na kilaži, to više tonula sam u duboku depresiju i nemoć. Kada sam shvatila da sam preduboko, mislila da mi nema pomoći, da više nikada neću moći biti zdrava i normalna, pojesti normalan obrok bez grižnje savjesti, prestati gledati hranu kao neprijatelja, izaći iz tog pakla ovisnosti. Mislila sam da za mene oporavak i život više nisu opcija, da više nikada neću moći biti slobodna. Prepustila sam se. Nisam se borila niti opirala. Dopustila sam bolesti da me vodi do smrti. Željela sam izgladnjeti tijelo kako bi odustalo i tako me poštedjelo svih muka koje sam trpjela. Tijelo mi je bilo neprijatelj. Hrana mi je bila neprijatelj. Jedini, najprivlačniji i najlogičniji izlaz tada bila je smrt. Odbijala sam svaku vrstu pomoći.  

Silom dovedena u bolnicu sa 16 godina i 27 kilograma, znala sam da sam jednom nogom u grobu. Taj dan osjetila sam da mi je zadnji. Stojeći na nogama, zaspala bih na mjestu. Razmišljanje je bilo u magli. Pokreti potpuno usporeni. Disanje vrlo plitko; osjećala sam da ne dolazi dovoljno kisika do mene. Tim liječnika oživljavao me je dva dana i dvije noći. Ali ipak sam preživjela i provela ondje duga četiri mjeseca.

Što je bilo presudno za moj oporavak? Probudio se bunt u meni i odlučila sam da se više nikada neću naći u situaciji u kojoj ovisim o drugima i u kojoj drugi odlučuju i upravljaju mojim životom. Kako sam odlučila sama ozdraviti, provodila sam dane, noći, sate, čitajući, slušajući, prikupljajući informacije i znanja ...Pronašla sam veganstvo i biljnu prehranu kao najzdraviju i najprirodniju prehranu i to me je zainteresiralo da ipak pokušam. „The best speech ever” Garyja Yourofskyja taknuo me je u dušu i naveo na preispitivanje svega što sam do tada u životu bila naučena. Veganstvo mi je dalo svrhu života – da fokus više nije na meni i mojim problemima, već na pomaganju životinjama da se ispoštuje njihovo pravo na život te buđenje svijesti ljudi da su biljnom prehranom izlječive razne bolesti, kao što su rak, alergije, dijabetes, srčane bolesti i mnoge druge. Jedem voće, povrće, žitarice, grahorice, korjenasto povrće... u izobilju, bez zbrajanja kalorija ili straha od hrane.

Želim oboljelima dati na znanje da je moguće, da je ostvarivo, pogotovo ako sam ja, koja sam bila odustala od svega, ipak uspjela. Želim prikazati kakav prekrasan život može biti nakon poremećaja. Sretna sam, uvijek nasmijana i vesela, ambiciozna, puna želja i ciljeva, strastvena prema životu i svemu što donosi.

Veganstvo mi je spasilo život. Biljnom prehranom vratila sam život u svaki atom i svaku stanicu svojega tijela. A veganstvo kao način života i razotkrivanje istine dalo mi je novu perspektivu i cilj educiranja drugih o tomu. 

Kada bi svi ostali samo znali kakav poseban osjećaj pruža biljna prehrana, koliko energije i zdravlja, svi bi ju odmah usvojili. Sve više i više sportaša otkriva snagu bilja i koristi ju za vlastiti performans, koji se nevjerojatno poboljšava izbacivanjem životinjskih proizvoda koji otežavaju sve funkcije u tijelu. Također, ljudi koji se bore sa zdravstvenim problemima usvajanjem biljne prehrane uočavaju nevjerojatan napredak. Usvajanje veganskog načina života i izbacivanje iskorištavanja životinja u bilo kojem obliku i smislu dali su mi osjećaj pravde i zadovoljstva, kao da radim ispravnu stvar, što me u potpunosti ispunjava i veseli.

Maria Vrnoga de Gregorio