Svi koji ujutro blendamo jednostavno smo jako zanimljivi onima koji jedu „klasičan” doručak ili pak ne jedu, nego samo započinju dan kavom. Tako se znatiželjno zaviruju u naše šalice i bočice, a uz to nam na sve moguće načine pokušavaju zgaditi naš vlastiti doručak. Najviše ih smeta boja. Zelene nijanse nespojive su im s pojmom doručka. Ili hrane općenito. Tako nastaju kreativne i skoro pa i šaljive dosjetke. Sok od cijeđene žabe maštovita je dosjetka mojeg kolege s posla kojeg ne napušta inspiracija kad me vidi s bočicom u ruci.  

No, osim raznih komentara i istih dosadnih pitanja s kojima se susreću svi vegetarijanci i vegani, takva prehrana ima cijeli niz odličnih nuspojava: više energije, brža i jeftinija priprema obroka, ne kvari se lako pa ju uvijek možete ponijeti svuda sa sobom, svjesniji način života, ljepša figura, zdravije tijelo, bistriji um.

Uvriježeno je mišljenje da je veganski način prehrane skup, no ja tvrdim da nije. Čak je jeftiniji. Oduvijek su me privlačili tradicija, drevna vjerovanja, način života kakvim su živjele naše bake i djedovi i oni prije njih, hrana. Osobito mi je, kao majci i ženi, važna prehrana obitelji za koju bismo uvijek željeli da je zdrava. No pojam „zdravo” nekako se danas izvještačio i nitko više nije siguran što on zapravo znači, pa ga svatko tumači kako mu se sviđa. Priznajem da su skupe tzv. supernamirnice egzotičnog podrijetla, ali sasvim uspješno možete biti vegan po svim stavkama, a da te namirnice ne kupujete ili ih koristite u malim količinama.

Ono što nitko ne govori ili ne smije reći jest da je velik broj namirnica dostupan potpuno besplatno, samo što se ne kupuju, nego ih morate sami ubrati u prirodi. Zato preferiram naše samoniklo bilje po kojemu najčešće gazimo i ne obaziremo se na njega. Mislimo da nije vrijedno ni tako dobro kao nešto strano iz dalekih zemalja. To potvrđuje i cijena: ovo naše je besplatno ili vrlo jeftino, a ovo strano skupo i preskupo. To je samo trik prehrambene industrije na koji ste nasjeli. I dok vi kupujete ekstrakte zelenog čaja i sušene pšenice, algi i štojaznam, ja berem lišće maslačka, vrhove mlade koprive, stolisnik, sedmolist, metvicu, matičnjak, medvjeđi luk, maslačak i brojno drugo bilje. Neke biljčice uzgajam oko kuće, a neke berem u mnogobrojnim šetnjama prirodom. Tako vas priroda sama tjera da se pokrenete jer gotovo svakodnevno nudi različite jelovnike.

U prirodi nikada nije dosadno: morate učiti prepoznavati jestivo od otrovnog i pratiti kalendar branja. Poštovati šume i livade na kojima ste besplatno ubrali svoj doručak ili ručak i ne pokositi ili iščupati sve do zadnje biljke. Umjerenost je ključna u svemu. Uzmite koliko vam je dovoljno i vratite se po još kad vam zatreba. Iznenadit ćete se koliko nijansi ima ta zelena tržnica u prirodi! Svaki put nudi neke nove plodove, a koji su nam upravo tada potrebni. Medvjeđi luk raste rano u proljeće kad nam je potrebna energija i jačanje imuniteta, kopriva niče kad su nam zalihe željeza tanke zbog zime, jaglac nam nadoknađuje C vitamin i tako redom. Ljeti vlada obilje, pa ponešto valja spremiti za oskudne zimske mjesece. Nešto sušimo, nešto ledimo, radimo džemove i sokove, svatko po izboru i svojem ukusu.

Kada jednom ponovno shvatite da je priroda vaš saveznik i da je suživot s njom ključan za opstanak naše vrste na ovom planetu, promijenit ćete pogled na svijet. Divan je osjećaj biti slobodan i ne ovisiti o farmaceutskoj industriji i trgovačkim lancima u tolikoj mjeri. Zato priglite zeleno kao novu svježinu, novu snagu i novi život. Život u skladu s prirodom. Nađite svoju nijansu zelene.

Pina Žilić