Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...
Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...

Aktivizmi na tanjuru

02. ožujka 2016.

Upravo tako zvala se tribina u kojoj sam bila jedna od sugovornica. Taj događaj potaknuo me i da napišem ovaj blog.

Ovdje ću pisati i o iskustvu koje sam  podijelila na tribini na kojoj sam govorila i raspravljala o aktivizmu za prava životinja i ljudskim pravima te o iskustvu outanja kao veganke.

Svaki početak je težak, pa je tako moj put od vegetarijanke do outanja kao veganke bio poprilično težak i pun nerazumijevanja. U početku, svi su mislili da je nejedenje mesa samo jedna od faza kroz koju sam prolazila. Bilo mi je jasno zašto nije u redu jesti životinjsko meso i prelazak na vegetarijansku prehranu nije bio nimalo težak.

No, nakon godinu dana vegetarijanske prehrane počela sam intenzivnije čitati literaturu veganske tematike i gledati iste takve filmove, i nakon nekog vremena počela sam se pitati: ''Zar zaista krava ima mlijeko samo kad je trudna?''. Kroz cijelo razdoblje odrastanja uvjeravali su me u suprotno. Suznih očiju počela sam shvaćati da je to isto kao da od žene napraviš surogat-majku i činiš ju trudnom samo zato što je nekome njezino mlijeko užitak i umišljena potreba. Time je počeo i aktivizam za ljudska prava, dijelom zato što sam i sama u manjini kao veganka i dijelom zato što veganstvo i borba za ljudska prava imaju poprilično jaku povezanost.

Nije li žalosno da smo se i mi žene nekada borile za pravo glasa, a sada to isto pravo oduzimamo onima koji ne mogu govoriti u svoje ime? Jednoj kravi koja tužnim pogledom i glasnim protivljenjem daje do znanja da želi da joj vrate oduzeto dijete ili jednoj svinji koja se samo želi bezbrižno brčkati u blatu. Da ne spominjem osobe crne rase i njihovu borbu za jednakost. Danas je jedan takav predsjednik SAD-a.

Mogla bih tako unedogled nabrajati kroz koji krvavi put su prolazili i još uvijek prolaze svi oni koji su zbog nekog razloga u manjini ili, prema nečijem mišljenju, manje vrjedniji od drugih. Zašto nam smeta kada jednom godišnje svakodnevnu monotoniju razbiju dugine boje i vesela povorka? Zašto nam smetaju osobe koje su odlučile ne sudjelovati u patnji i iskorištavanju životinja? Čine li oni nešto pogrešno? Zašto ne krenemo njihovim putem i umjesto mržnje, koju iz nekog razloga širimo munjevito brzo i vraćamo se korak unazad, počnemo raditi ono zbog čega neće nitko nastradati, biti mučen ili ubijen? Budimo ljudi!

Sara

  Aktivizam na tanjuru  
     
  Aktivizam na tanjuru  
     
  Aktivizam na tanjuru  

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija