Veoma se jasno sjećam svojeg razmišljanja od prethodne dvije godine, prije nego li sam odlučio više ne sudjelovati u prljavom biznisu prehrambene industrije životinjskih proizvoda. Tada nisam znao ništa o nutritivnoj vrijednosti biljne prehrane, o štetnosti životinjskih proteina po ljudsko zdravlje, kao ni o pogubnosti mesne industrije za okoliš. Nisam bio pročitao niti jednu knjigu o pravima životinja i o okrutnosti prehrambene industrije. No, već sam tada duboko u sebi osjećao da nešto nije u redu sa svijetom, a taj se osjećaj stravično pojačavao svaki put kad bih kročio u supermarket. Svaki put kad bih išao u nabavku namirnica za ručak, osjećao sam sve veći užas u sebi, sve dok ne bih osjetio osjećaj sličan gušenju u prsnom košu. Naime, sve sam više uočavao...

Teško je suosjećati s drugima, teško je staviti se u poziciju drugih. Lako je pričati o drugima i odlučivati o njihovoj sudbini dok sami nismo u toj poziciji. Kad su u pitanju životinje, bez problema zanemarujemo i opravdavamo psihičku i fizičku patnju koju im nanosimo. No, pokušajmo se približiti kokošjim osobama koje godinama provode svoj jadan život u kavezima kako bi im se uzelo što više jaja. Zamislimo da se rodimo u inkubatoru, bez majke i vlastitog doma. Već drugi ili treći dan nakon rođenja gledamo svoju mušku braću kako umiru zdrobljeni ili direktno bačeni u smeće jer su 'bespotrebni'.  Svoj životini put nastavljamo u kutijama koje se transportiraju do farme i stižemo do niza kaveza u hangaru bez prozora. Smješteni smo tako da se ne možemo ni ispružiti....

Mama je rekla: Opet ćeš biti bolesna. Netko je otvorio temu kolinja iako živimo u centru grada i nitko od nas nikada na kolinju nije ni bio. Ana je digla obrvu i time je sve rekla. Boris je uzeo moj komad svinjetine. Lara se prekrižila. Moj prelazak na biljnu prehranu svi su teško podnijeli. Postati vegan bilo je teško svima osim meni. Ponajviše mojoj mami. :) Neke stvari imaju svoj početak, sredinu i kraj, neke se razvijaju strogo pravocrtno, neke imaju izrazit logičan slijed. Ova nije imala nijedno. Zato je bilo teško odgovoriti na pitanje Otkud sad to?, Što ti je sad to trebalo? te klasični Evo nje, opet izmišlja. Svaki odgovor ionako bi bio opravdanje jer me nisu ni htjeli razumjeti, htjeli su biti u pravu.  Učili su me da je u redu iskoristiti životinje za svoje...