Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...
Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...

- Blog -

  • Kad životinje nisu čak ni broj

    12. srpnja 2018.
    Nakon rata područje na kojem živim ostalo je opustošeno, ljudi su napustili svoja imanja, a za životinje nisu marili. Ostavili su ih za sobom izgladnjele, prostrijeljene, na rubu smrti. Ostavili su ih da tumaraju uokolo boreći se za život. Još gore od toga, ostavljali su životinje u štalama, sapete u lancima, da doslovno umru od gladi. Sve što su trebali učiniti je skinuti lance s njih. Barem dio tih životinja bi se uspio pobrinuti za sebe na livadama i potocima kojih je uokolo napretek. Vjerujem da nije lako umrijeti od gladi i žeđi. Uz sva stradanja ljudi, nitko u ratu ne misli na životinje. Nije to ništa novo, vrlo često se ljudi za životinje ne brinu ni u miru. Dok bježiš od metaka, vjerojatno ti nije ni do čega. Tako sam ranije mislila. Ali istina je ispala...
    pročitajte više »
  • „Pa što onda jedeš?”

    13. lipnja 2018.
    Svatko ima svoju priču. Samo se od vegana očekuje nekakav posebno dramatičan vrhunac s nepamćenim preokretom. Vječito se redaju ista pitanja, a izdvojila bih ono čuveno: „Pa što onda jedeš?” Činjenica je da je moj život postao daleko jednostavniji otkad ne jedem namirnice životinjskog podrijetla. Čak je i kupovina postala jednostavna, a ranije sam ju smatrala najvećom kaznom koja me mogla sustići.  Ulaskom u supermarket moje operativno područje je dio s voćem i povrćem. Umjesto mukotrpnog jurcanja po trgovinama, moj šoping pretvorio se u izlete na tržnice ili naručivanje iz naslonjača iz internetskih trgovina zdrave prehrane. Ne zadržavam se u trgovini dulje od desetak minuta.   Izabirem si voće, povrće, gljive; kupim slanutak, leću, grah....
    pročitajte više »
  • Obični čovjek, obični vegan i obična priča

    26. siječnja 2018.
    Voljela bih reći da imam dirljivu priču punu dubokih filozofskih uvrtanja i bistrih spoznaja još od djetinjstva, ali nemam. Ništa spektakularno, kao ni sama činjenica da je netko vegan. Naravno da ne pokušavam umanjiti vrijednost nečijega veganskog životnog stila, već se referiram na česte dramatične reakcije koje dobivamo od drugih nakon saznanja o našoj pripadnosti „toj sekti”.  Jedino što sam oduvijek sa sigurnošću govorila i obznanjivala svijetu na razne načine jest da volim životinje. Obožavam. Jednostavno, apsolutno štujem. A ta ljubav je u meni od ranoga djetinjstva, samo što tada nisam povezivala i propitkivala kome pripadaju ti komadići koji se svakodnevno nalaze na mojem tanjuru. Za ručak bih pojela nečiju mamu, brata, prijatelja, a nakon toga odjurila...
    pročitajte više »
  • Saturn jede svoju djecu

    06. prosinca 2017.
    Zadnja noćna mora koje se sjećam – ne znam bih li je prije uopće mogao okarakterizirati kao noćnu moru – odvila se u ćevabdžinici. Dok sam u snovima jeo ćevape, unatoč tome što nisam prestajao, osjećao sam neku nelagodu u sebi, možda bi krivnja bila bolja riječ. Krivnja kao u djeteta koje je ulovljeno u nedjelu strogo zabranjenom. Na svu sreću, par minuta u san (barem mi se tako činilo, možda je u pitanju bila sekunda, možda sat...) bilo je dovoljno da se naglo propnem iz ležećeg položaja te probudim ubrzana bila i mokrog čela. Daleko sam dogurao od svojih “mesnih” dana, mora se priznati. Tada bih bio spreman zakleti se da nikada neću prestati jesti životinje – na svu sreću, bio sam u zabludi. Na još veću sreću, bio sam spreman to i priznati. Prva...
    pročitajte više »

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija