Ovakvo tmurno jutro idealno je za ostanak u krevetu. Vikend je, obaveze su stavljene na čekanje. Šalica tople kave sa zobenim mlijekom svjedoči lagodnosti mog života, čini me sretnom i zahvalnom za sve što imam i jesam.  Za sat vremena je Marš za životinje. Kiša je i pitam se koliko ljudi neće doći zbog toga. Napustiti svoj komfor obično je nezgodno.  Pa ipak, slike obuzdanih, podjarmljenih, mučenih i bespotrebno ubijanih životinja, stalno su mi pred očima. I ne znam kako bih prosvjed mogla zamijeniti toplinom svoga kreveta.  Na prošlom prosvjedu sam bila mokra do kože i promrzla. I sretna sam zbog toga. Sretna sam što sam barem na nekoliko sati mogla sudjelovati u nečemu plemenitom, dati svoj doprinos, ma koliko malen bio.  Svatko od nas je...

Ako pomiluješ psa, mačku, kravu, konja, pticu ili svinju, oni će osjećati isto.  Volim meso jer sam tako naučena i to mi je navika, ali u mesu ne osjećam mir, već svaki put nemir, tugu, grizodušje. Taj osjećaj postigao je najveći intenzitet posljednjih godinu dana. Kada sam se u listopadu 2018. zatekla da 10 dana slučajno ne jedem meso, rekla sam sebi: „Što ne još koji dan? Savjest mi je mirna, to sam dugo htjela”, ali bojala sam se promjene. Na kraju, ipak, bilo mi je lakše zamijeniti 15 minuta uživanja uz grizodušje za nemjerljivu sreću i mirnu savjest. I tako je prošlo pet mjeseci.   Sada uđem u trgovinu i gledam police. Voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi, mliječni proizvodi (tu još osjećam nemir)… sve je vedro, zdravo, šareno....

Često se pitam gdje je sve krenulo naopako. Gledam životinje oko sebe, psa što se grije pokraj peći, grlicu što strepi hoće li joj doći drug, mačku koja svojim jezikom ispriča cijelu priču, crnu vranu što se po cijeli dan sama sa sobom prepire. Nisu samo lijepe, one su stvorene savršene. Njihova dlaka, perje, šape i krila, stvoreni su da besprijekorno služe tim unaprijeđenim verzijama tijela koja mogu ono što čovjek nikada neće moći. Njihova svijest je neosporna, njihova privrženost, strahovi, oprez, svi su toliko unaprijeđenog oblika, da im se samo možemo diviti i čuditi. Čovjek je jedna od rijetkih životinja koja dlaku ima mjestimice, može skočiti pola metra u zrak, a samo rijetki primjerci mogu postizati ono što nazivamo vrhunskim sportskim rezultatima....