Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...
Čitajte o iskustvima i razmišljanjima...

Postala sam kupac mira i sreće

26. veljače 2019.

Ako pomiluješ psa, mačku, kravu, konja, pticu ili svinju, oni će osjećati isto. 

Volim meso jer sam tako naučena i to mi je navika, ali u mesu ne osjećam mir, već svaki put nemir, tugu, grizodušje. Taj osjećaj postigao je najveći intenzitet posljednjih godinu dana. Kada sam se u listopadu 2018. zatekla da 10 dana slučajno ne jedem meso, rekla sam sebi: „Što ne još koji dan? Savjest mi je mirna, to sam dugo htjela”, ali bojala sam se promjene. Na kraju, ipak, bilo mi je lakše zamijeniti 15 minuta uživanja uz grizodušje za nemjerljivu sreću i mirnu savjest. I tako je prošlo pet mjeseci.  

Sada uđem u trgovinu i gledam police. Voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi, mliječni proizvodi (tu još osjećam nemir)… sve je vedro, zdravo, šareno. Odjel mesa... tamnocrveno, smeđe i nije vedro, nimalo veselo, nimalo mirno. Postala sam kupac mira i sreće. 

Ne nagovaram ljude da postanu vegetarijanci ili vegani, ne osuđujem ih. Želim samo da se ohrabre i ako su se osjećali kao i ja, neka napuste ono što ih tišti, neka ostave meso. Ta spoznaja najviše će imati učinka, ako ju spoznaju, osjete i požele sami.

Bilo me sram osude, što će drugi reći na moju promjenu. I ne, uopće nije pametno niti simpatično reći: „Da nas je bog stvorio da jedemo travu, bili bismo krave!” Ako to nije zdravo i ako sam ja zbog toga nezdrava (zdravija sam nego ikada, to potvrđuje krvna slika i moj presretan liječnik koji me nije osuđivao), onda vam želim da svi budete ovako bolesni kao i ja.

Istina je zapravo da je od vegetarijanstva i veganstva neusporedivo strašnije u masovnom zatočeništvu uzgajati životinje, bez imalo poštovanja klati ih i udarati nogama tjerajući ih u prostoriju za klanje, prevoziti ih kilometrima stojećki nagurane u kamionima bez hrane i vode, razmnožavati ih radi zarade, oderati ih i umotati se njihovim krznom, obuti njihovu kožu, njihovim leševima ukrašavati svoj dom. Ovo posljednje bilo mi je odbojno još i prije nego što sam postala vegetarijanka. Apsolutno je nepotrebno, jednako kao i konzumacija alkohola ili droga. Za neke stvari ne postoji opravdanje, nema izgovora jer su nepotrebne.

Ako vam je bilo što zapelo za oko i izazvalo nelagodu čitajući ovu objavu, u dubini sebe znate što vam je činiti. Činiti ono što osjećaš nije teško.

Volite ih i pomozite im! Za „hvala” koje ćete osjetiti bit ćete nemjerljivo sretniji, nego kada vam to kaže čovjek, i trajat će dugo, dugo. To ste vi. 

Iris Ban-Krošelj iz ANIMALEX-a

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija